TheMladichi
16.01.2010., subota
Pozdrav svim fanovima TheMladicha!!!
Zivi smo i zdravi i dobro se zajebajemo...
|
04.04.2008., petak
VideoCirkus
Rubrika namjenjena objavi, iskljucivo, video materijala, bilo kroz same video-snimke ili mikseve snimki sa foto/audio zapisima... Svaki uradak ce se moci skinut iskljucivo u kvalitetnom formatu (JEDINI PREPORUCENI ZA ISTINSKO UZIVANJE U FILMOVIMA THEMLADICHI PRODUKCIJE!), bez obzira na vasu tehnicku moc downloada. Ukoliko kojim slucajem (na vasu zalost:) u 21. stoljecu koristite prahistorijaski "Carnet" ili vas zanima tek gledanje klipova tada toplo preporucam "YouTube" verziju...
Viagra By Cicko PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, travanj 2008. TRAJANJE: 06.37 min UKRATKO: Cicko, poznati gradski travar (a jos poznatiji varalica), pokusava Mladiche uvjeriti u erotsku moc Hvarskog ruzmarina... Viagra By Cicko (download verzija, 52.5 mb) Kod Jurke u Sratoku PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, ozujak 2007. TRAJANJE: 03.18 min UKRATKO: Kako izgleda jedan najobicniji izlet Mladicha na selo kod najneobicnijeg domacina na svijetu... Kod Jurke u Sratoku (download verzija, 23 mb) The Cika Saja PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, sijecanj 2007. TRAJANJE: 10.00 min UKRATKO: Specijalno izdanje "VideoCirkusa posveceno zivotnom (ne)djelu Cika Saje. Legendaran uradak koji ce od srca nasmijati ne samo ljubitelje "TheMladicha", vec i Cika Sajine zrtve... The Cika Saja (download verzija, 68 mb) Burning man PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, prosinac 2006. TRAJANJE: 02.32 min UKRATKO: Stvari krenu krivim tokom kad ljubomorni Cika Saja uvidi da nije on zvijezda veceri, vec plesac; pa pronadje rijesenje... Burning man (download verzija, 19 mb) Poljicka kuca PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, studeni 2006. TRAJANJE: 03.19 min UKRATKO: "U spomen na neponovljivu konobu u kojoj su se Mladichi uvijek dobro tukli, pili i zabavljali rugajuci se sa drugima..." Poljicka kuca (download verzija, 21 mb) TheMladichi & autostoperica PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, studeni 2006. TRAJANJE: 03.09 min UKRATKO: Sto se desi kad autostoperica digne palac pogresnom autu? Cika Saja jos jednom u akciji... TheMladichi & autostoperica (download verzija, 24 mb) Vlado PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, rujan 2006. TRAJANJE: 03.05 min UKRATKO: Pijani Mladichi u ponocnoj setnji zapadnim Mostarom naidju na lokalnog boema koji im odluci otpjevati nekoliko evergreena... Vlado (download verzija, 24 mb) The Biber PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, kolovoz 2006. TRAJANJE: 02.27 min UKRATKO: Obavezna lektira za sve ljubitelje legendarnog veseljaka, u kojoj je objavljen sav fotomaterijal ukomponiran sa video zapisom ranojutarnjeg povratka iz "Poljicke kuce" (uz zvucnu kulisu autenticne "muzike" iz njegovog Mercedesa)... Film ima i simboliku kojom se docarava stanje "suvremenog" hrvatskog drustva, u kojem su dva, naizgled, razlicita svijeta zapravo identicnog ponasanja... The Biber (download verzija, 17 mb) Jablan PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, kolovoz 2006. TRAJANJE: 01.32 min UKRATKO: Legendarni starac, inace, prvak svijeta u psovanju, je ponovo u akciji... Provjerite sto je bio njegov odgovor na novinarski upit: "dali znate covjeka koji je jebao kozu ili ovcu?"... O junaku price je prosle godine objavljena reportaza, a reizdanje mozete procitati ovdje ... Jablan (download verzija, 12 mb) I am Hitler! PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, srpanj 2006. TRAJANJE: 02.44 min UKRATKO: Antologijski uradak za sve ljubitelje legendarnog Prike koji (na hrvatskom jeziku) vodi dijalog sa liberalnim i europeidnim Svedjaninom (koji, naravno, nezna ni rijeci hrvatskoga).. Apokaliptican prikaz susreta dva potpuno razlicita svijeta, jednog divljeg (ali i slobodoumnog), drugog kulturnog (ali "ispranoglavog"); ciji dijalog kulminira izjavom naseg junaka koji za sebe tvrdi da je Hitler... I am Hitler! (download verzija, 22 mb) Branko bogati sta je tebi? PROIZVODNJA: http://themladichi.blog.hr, Croatia, srpanj 2006. TRAJANJE: 01.53 min UKRATKO: Dvojica prijatelja se napiju, sjednu u auto i krenu na narodnjake. Medjutim, jedan "malo nestasniji" na pola puta zapocne kavgu pa se potuku... Uradak koji ce najvise nasmijati one koji poznaju glavne protagoniste, a i koji ce se pamtiti po "starackom arlaukanju mladog covjeka" ("Branko bogati sta je tebi? Branko koji ti je.. Ma jel' cujes ti?")... Branko bogati sta je tebi? (download verzija, 14 mb) Branko bogati sta je tebi? ("YouTube" verzija) |
31.12.2007., ponedjeljak
|
"PRAVI HRVAT"
  Krajem 2005. god. sam na forumu www.torcida.org uredjivao topic "Saga o pravom Hrvatu" gdje su uz mene i ostali sudionici foruma popunjavali zbirku podataka o tom misticnom liku, naizgled nestvaranom, a opet tako svakidasnjem i sveprisutnom u svim slojevima drustva, najvise na jugu Hrvatske (ciji zitelji najbolje shvacaju o kakvom se humoru ovdje radi). Sabrani materijal cu objavit i na ovom blogu, bez namjere da ikoga uvrijedi jer - u svakom od nas cuci jedan mali "Pravi Hrvat" ... P.S. Topic je i na blogu otvorenog tipa, tako da Vas pozivam da svojim nadopunama pomognete u stvaranju zajednickog pisanog djela o "Pravom Hrvatu". Znaci pisite, ja cu izabirati najbolje upise i nadopunjavati topic. Hvala! - Pravi Hrvat i ponasanje • Pravi Hrvat se nikad ne smije, osim kad je pijan, a i tad dostojanstveno. • Pravog Hrvata ne vidis kad dolazi, on se samo stvori iza tebe. • Pravi Hrvat poznaje samo jednu valutu, a to je famoznih 100 Maraka u protuvrijednosti 360 HRK. • Pravi Hrvat u disku plese iskljucivo neritmicnim i fanaticnim pljeskanjem, staticno zalijepljen za sank. • Pravi Hrvat na svaku pjesmu odgovara neritmicnim pljeskanjem. Smatra se da mu ta navika vuce jos iz djetinjstva (iz kojeg nije ni izasao); ritam „tasi-tasi-tanana“. • Pravi Hrvat dok laze gleda direktno u oci i ne srami se. • Pravi Hrvat dok hoda njise glavom poput goluba. • Pravi Hrvat mrzi i gnusa se drustvenih razlicitosti, a posebice homoseksualaca, „nebijelih“ naroda, osoba drugih vjerovanja, makrobioticara, komunista, liberala (i jos nekoliko tisuca drugih grupacija)... • Pravi Hrvat „brzda“ dok govori. • Pravi Hrvat se pravi glup i kad je sve dobro shvatio, da mu se prijatelji nebi narugali kako je, nedajboze, nacitan. • Pravi Hrvat stoga mrzi i knjige i ljude sa naocalima. • Pravi Hrvat ne spava ni kad spava, jer je u oprezu da ga tko ne zaskoci. • Pravi Hrvat uvijek gleda samo naprijed kao konj, nema sanse da primjeti ikoga sa strane. • Pravi Hrvat tuce zenu. Prvu „porciju“ joj dodjeljuje na dan vjencanja (tako da zna sto je ceka ako bude „nevaljana“), a nadalje jednom do dva puta tjedno, ovisno o tome koliko se puta iz gostionice vrati "sumnjicav". • Pravi Hrvat usmrti zenu ako ga na kucnom pragu ne doceka cila i vesela. • Pravi Hrvat ne priznaje zenu za ljusko bice. • Pravi Hrvat nikad ne priznaje poraz. • Pravi Hrvat cesto trazi kavgu kada popije. U tuci obozava neprijatelju izbiti vilicu, udarit nogom u trbuh, a posebna specijalnost mu je saka u potiljak (naravno, umjesto sake cesto se lati i pepeljare ili noge od stola). • Pravi Hrvat se rado izruguje slabijem od sebe. • Pravi Hrvat gleda samo vijesti na tv. • Pravi Hrvat radije gleda u zid nego u tv na kojem se prikazuje „Big Brother“ ili sapunica. • Pravi Hrvat udara tv sakom kad se pojave smetnje. • Pravi Hrvat gleda samo western filmove, a zove ih – „kaubojski“. • Pravi Hrvat mrzi kvizove, a raduje sa samo „Milijunasu“ i to samo prva dva pitanja. • Pravi Hrvat vitla rukama dok prica. • Pravi Hrvat precizno i daleko baca kamen. • Pravi Hrvat vadi dusu nejacemu, ali se zato mocnijem od sebe duboko klanja i srdacno rukuje obuhvativsi mu ruku sa svoje dvije. • Pravi Hrvat ne place ni kad mu otac umre, ali zato narice poput malog djeteta kad ga narodna pjesma dirne. • Pravi Hrvat vise voli djeda nego oca. • Pravi Hrvat pijan rado kida mukotrpno zaradjene novce, pisa po njima ili puse nos u njih. • Pravi Hrvat prica kratko, ali jasno i odrijesito, a ponekad vazne rijeci i ponavlja dvaput (npr. „udri-udri, daj ga-daj ga, to-to“..). • Pravi Hrvat prezire more i nezna plivati. • Pravi Hrvat nikad ne trepce ocima da tko nebi pomislio da se cega plasi. • Pravi Hrvat se istinski raduje ringispilu i vasaru (na kojem se obavezno okusa odaranjem u krusku kojom se mjeri snaga). • Pravi Hrvat ne okrivljuje svoje djete zbog neuspjeha u skoli („Tata, onaj nastavnik me mrzi jer je komunjara!“), vec hvata profesora za vrat i izbija mu naocale samarom. • Pravi Hrvat se ne bavi sportom, ali se sa drustvom voli „dikod pojacat“. • Pravi Hrvat voli ostavljat novac svugdje samo ne u kuci. Cak i bankomatu ostavi 100 kad pridize 1000. • Pravi Hrvat prepozna svaku narodnu pjesmu vec po prvom taktu, cak i prije orkestra koji tu pjesmu svira. • Pravi Hrvat mrzi macke, a crnih se boji k'o vraga. • Pravi Hrvat se znoji dok razmislja, ali zato sleper cigli istovari u tri minute bez kapi znoja. • Pravi Hrvat mrzi samoglasnike jer ih tesko izgovara, a nije mu problem izgovorit i po 2 suglasnika zaredom (npr. „slan'na“). • Pravi Hrvat ne prevodi, njemu su „tako rekli“. • Pravi Hrvat je rodjen sa umijecem popravljanja kvarova na autu. • Pravi Hrvat pred drugarima nikad ne kaze „moja zena“ vec „ona moja“. • Pravi Hrvat mrzi tehniku, a posebice kompjutere. Mobitelom se sluzi za pozive, ali za slanje sms-ova – nikad! • Pravi Hrvat ima umijece otvaranja boca najrazlicitijim predmetima, a najmilije mu je zubima. • Pravi Hrvat mrzi druge hrvate, a ostale narode uz to i ne priznaje. • Pravi Hrvat mrzi motore niti ih zna voziti, ali zato bez problema u rikverc parkira sleper sa dvije prikolice. • Pravi Hrvat ne zna tablicu mnozenja, ali zato punte na kartama zbraja digitronskom preciznoscu. • Pravi Hrvat se nakon brijanja maze rakijom ili u sminkerskijoj verziji – „Ralonom“. • Pravi Hrvat obozava zvuk violine, ali samo kad mu svira na uho. U Beckoj filharmoniji je ne moze smisliti. • Pravi Hrvat svoje duznike pamti „slonovskim pamcenjem“, ali kada se radi o njegovim dugovima, tada ima znatno losije pamcenje. • Pravi Hrvat mrzi zene sa dva prezimena. • Pravi Hrvat urla na mobitel jer je nagluh od ocevih samara iz djetinjstva. - Pravi Hrvat i gastronomija • Pravi Hrvat ne jede nista biljnog porijekla. • Pravi Hrvat iz prsuta odvaja crveno a jede bijelo. • Pravi hrvat kapulu jede k'o jabuku. • Pravi Hrvat se strese kad pije vodu, a rakiju pije poput vode. • Pravi Hrvat nikad ne pije dok jede, ali zato nakon jela pije obilato. • Pravi Hrvat drobi kruh u juhu. • Pravi Hrvat jede kruh i uz pizzu. • Pravi Hrvat ne priznaje marendu od salame i sira. Gdje nema vatre, nema ni marende! • Pravi Hrvat spagete nezna omotati oko vilice, pa je sitni na komadice i jede zlicom. • Pravi Hrvat je naucio citat iz juhe „na slova“. • Pravi Hrvat ne narucuje bocu vec casu cocacole (ponukan Breninim stihom: „..da svrati poslje skole na casu kokakole..“, op.a.) • Pravi hrvat nezna kuhati, jedino peci. • Pravi Hrvat ne jede nista sto leti ili pliva - Pravi Hrvat i politika • Pravi Hrvat nikad nije upoznao oca, odnio ga je rat (bez obzira jeli bilo rata ili ne – rat ga je odnio!). • Pravi Hrvat uvijek glasa, pa i kad nije na popisu. • Pravi Hrvat se uvijek hvali sudjelovanjem u Domovinskom ratu, pa i kad u njemu nije sudjelovao vec baustelio u njemackoj. Kad ga upitaju gdje se borio, odgovara nejasno „u Slavoniji“ ili „u Krajini“. Ako doticni i dalje inzistira, PH mu zajapurenog lica pocne jebavati Mesica i Racana, te prijetiti bacanjem bombe na kucu. • Pravi Hrvat na zidovima ispisuje rijec „hrvatCka“. • Pravi Hrvat od malih nogu odgaja dijete da je srbin cetnik, englez mason, a crnac djava. • Pravi Hrvat obozava i postiva srbina kriminalca, a obicnog i postenog srbina zatire k'o hrusta. • Pravi Hrvat se zadnji put opustio 1941.g. • Pravi Hrvat i pisa u desno. • Pravi Hrvat bi radje zivio u „Velikoj Srbiji“ nego u Jugoslaviji. • Pravi Hrvat je spreman na polaganje zivota za obranu Piranskog zaljeva, iako nije siguran gdje se nalazi, a zbog toga neizmjerno mrzi slovence (ili slavonce, nikako da skonta koji su nasi a koji njihovi). • Pravi Hrvat ne mrzi toliko partizane (dida mu bio na Kozari), pa ni komuniste (stric mu bio u partiji) koliko liberale. - Pravi Hrvat i vjera • Pravi Hrvat u crkvu ne ide zbog Boga, vec da bude vidjen. • Pravi Hrvat se moli Bogu, a zaziva djavla. • Pravi Hrvat nakon mise psuje, te se belji popu, Papi, Bogu i svecima. • Pravi Hrvat se ponekad u gostioni cak i natjece tko ce opsovati socnije i mastovitije, na smijeh i radost sveprisutnog drustva. • Pravi Hrvat mjeri velicinu svoga vjere velicinom zlatnog kriza sa lanca. • Pravi Hrvat ne ide na polnocku, vec ispred crkve baca petarde, a u slucajevima jaceg pijanstva i bombe. • Pravi Hrvat je religiozan covjek jer zivi dusevno. Naime, duhovit je i rado se sprda sa drugima. • Pravi Hrvat ne priznaje nista, a kad ga se stjera u skipac tada krivnju prebacuje na Boga. • Pravi Hrvat rijetko ide na misu, ali zato zenu i djecu redovito tjera na sluzbe. - Pravi Hrvat i izgled • Pravi Hrvat je klempav, blijed, ispijen u licu, hladnog pogleda i naherene kape. • Pravi Hrvat brkove pusti kad-tad. • Pravi Hrvat se oblaci samo u crnu boju. • Pravi Hrvat ima jedno oko spusteno. • Pravi Hrvat uvijek ima zube k'o u konja; zdrave, velike i kockaste. • Pravi Hrvat kupuje samo pazarske trenerke (i to samo donji dio) egzoticnih marki, a majicu obavezno uvlaci u hlace. • Pravi Hrvat ima veliku glavu. • Pravi Hrvat od tinejdjerskih dana pocinje celavit pa brije glavu, ali okolini objasnjava da to radi zbog imagea a ne potrebe. • Pravi Hrvat na desnoj nadlaktici ima tetovazu „JNA“ koju je prekrio domisljatim natpisom „ONA“ ili crtezom Mikija Mausa (cije usi svrsishodno pokrivaju neprijateljeske elemente). • Prvi Hrvat uvijek ima prva tri dugmete kosulje otkopcana (jer ga gusi). • Pravi Hrvat uvijek nosi „peder-tasnu“ da mu "tetejac" ne klizne niz „eurosport“ trenerku. - Pravi Hrvat i zdravlje • Pravi Hrvat je uglavnom debeo, ali jedan dio PH se ne mogu nikad udebljati jer su toliko zlobni da im zelucane kiseline otopu sve sto pojedu. • Pravi Hrvat se ne boji bolesti niti mu ona ista moze. Bez problema iskaslje i AIDS. • Pravi Hrvat ne nosi naocale za vid, pa makar poluslijep bio, ali zato suncane nosi i po noci. • Pravi Hrvat se trudi imati sto vise kilograma (ma koliko mu to stetno za zdravlje bilo) jer selo kaze: "Jebo covika ispod 100 kg!". • Pravi Hrvat se boji doktora ko djavla, a u stomatologa nema potrebe ici jer ima genetski savrsene zube. • Pravi Hrvat slomljenu ruku namjesta kod „nekog covjeka“ iz drugog sela. • Pravi Hrvat se gnusa droge. Ukoliko se ipak navuce, tada pretjeruje sa njom (znanstveno je dokazano kako je seoski rocker ili narkoman visestruko radikalniji od gradskog mu kolege). • Pravi Hrvat je nervozan i ima zgaravicu. - Pravi Hrvat i sex • Pravi Hrvat je „prosa svita i vidija svasta“, ali je jos uvijek „stidan ki curica“ pa tako za muske i zenske spolne organe koristi uopcene i nejasne termine kao sto su „doli“, „on“, „njega“, „moj“ uz neizostavno hihotanje i rumenjenje obraza. • Pravi Hrvat je u sexu dozalaboga perverzan i nastran, ali je u drustvu cedan i stidan na istu temu. • Pravi Hrvat se gnusa obrijanih p...a. • Pravi Hrvat ne lize obrijanu p...u jer se tu nema sta lizati. • Pravi Hrvat pri lizanju p...e ne shvaca da mora paluckati jezikom, vec ga isplazi i klima glavom gore-dolje sve dok ne dobije, u najmanju ruku, blagi potres mozga dok partnericu ne uzbudi. • Pravi Hrvat ne stenje u sexu, a ako mu se ta slabost i omakne, tada ubije zenu od batina da kome ne kaze. • Pravi Hrvat pljune u ruku prije masturbiranja. |
23.10.2007., utorak
|
BALKANSKA TURNEJA
Otkada smo pocetkom godine ja i drugar Iko odlucili obici povijesnu kolijevku tragikomedije, tj. istocni dio ex Jugoslavije; krenile su opsezne pripreme idealne rute u kojoj bi nam se poklopio prolazak kroz dvije Balkanske metropole (Beograd i Sarajevo) i dolazak na glavni cilj puta - "47. Sabor trubaca" u Guci kod Cacka. Vec pred kraj lipnja smo imali isprintanu skriptu sa svim mogucim podacima o cestama, dogadjajima vrijednim posjete i smjestaju. Za dan polaska je odlucen 09. kolovoza 2007. - Beograd  09.08.2007. Iz Splita krecemo puni elana u 10 ujutro. Prve (i jedine) probleme smo imali na nasoj granici, i to u velebnim Vinjanima, gdje je pronicljivi redarstvenik uocio Peugeota zatamnjenih stakala i dvojicu celavih u njemu. "O-ho-hoo, a di cete omladinci?" - naceri se nakrivljene kape. "A idemo na Somborski vasar.." - nasmijemo se i mi. Uto se "brko" smrkne i naredi: "Aj izadjite vani i ispraznite djepove!". Golgota je trajala skoro sat vremena, da bi nam "Pitagora" nevoljko rekao: "Aj slobodni ste!", duboko uvjeren da bi se toj odluci morali radovati k'o da smo uran prevozili, a on nas, eto, oslobodio. Sljedeca postaja je bila Travnik i cevapi "kod Bajre", a ubrzo i Zenica. Tu smo se odlucili slikat na stadionu Celika i ispred legendarnog K.P.D.-a, gdje nas umalo hapse zbog sumnje da spijuniramo (?) zatvor. Kada smo rekli da smo turisti koji su se dosli samo uslikati ponukani legendom o "Zenica bluesu", jedan je uperio prst u nas i pobjedonosno zakljucio: "A kako bolan imas novinarski aparat ako si turista, a jarane?" - vjerovatno uvjeren da svaki foto veci od "idiota" pripada samo "sedmoj sili". Nisam se mogao nacuditi da im smeta slikavanje uz obicnu kapiju zatvora i to u danasnje doba, kad je moguce iz sobe (uz pomoc kompjutera i "Google eartha") zoomirat im prhut u kosi... Nastavljamo do Republike Srpske, prelazimo po drugi put granicu, a ubrzo i treci put, kad izbijamo ponovo u Hrvatsku, u ravnu Slavoniju. Oko 19.00 se prikljucujemo se na autocestu "Bratstva i jedninstva" i jurimo da na vrijeme u Beogradu nadjemo (rezervirani) smjestaj. Prelaskom (po cetvrti put u jednom danu!) granice, pogadja nas oluja harmagedonskih razmjera i prati sve do Beograda, po kojem se vrtimo nekoliko sati dok ne naidjemo na dobrodusnog lika sa pizzetom u ruci, koji nam ponudi da udje u auto i odvede nas. Sjedamo ga pozadi (ja odmah premjestim fotoaparat ispred sebe:) i nekih 15 minuta se vozimo slusajuci nebuloze tipa: "Pa dobro bre, kako u Splitu? Dobro se zivi, jeli? Standard, jebiga! A moj teca (ujac, op.a.) sluzio JNA dole na nekom ostrvu i kaze da su splicanke gotivke...bla-bla-bla"... Dolazimo do glavnog kolodvora, rijesavamo se krpelja i dolazimo u novouredjeni hostel gdje nas docekuje lijepa kikindjanka. Na brzinu oplahnjujemo picice i padamo u nesvjest od umora. 10.08.2007. Jutro je donjelo lijep dan i mogucnost za obilazak grada. Obisli smo ga veci dio autom (na iznenadjenje prolaznika ST tablicama) gdje smo posjetili nogometne stadione (Zvezda, Partizan i Rad) te ostale gradjevine vrijedne slikanja, poput velebne crkve sv. Save, npr. Ostavljamo auto u centru i dolazimo do najpoznatije Beogradska setnice - Knez Mihajlove. Puno prolaznika, trgovina i ulicnih prodavaca. I neobicnih reklama, koje na humoristican nacin govore o temperamentu i zivotnim navikama ovdasnjeg stanovnistva...  Dolazimo tako do prodavacice sladoleda, a meni se u glavi zavrti scena iz filma "Do koske" pa zapitam gospodicnu (nalik na Perhanovu baku): "Dobar dan! Molim Vas jednog Hladisu!", a ona ce: "Ma kakvog bre Hladisu?". "Hladisa je sladoled" - odgovorim. "Ma ne postoji takav" - iznenadjeno ce baka. "Ima, ima, samo trazi".. Kako je vec bila na rubu suza, ipak smo odustali od "Hladise" i kupili po jedan "Volim Partizan". Malo zatim sam naisao na zgradu koja me odusevila natpisom, a istovremeno navela na razmisljanje kako bi to izgledalo da na sredini Rive stoji natpis - "Prva Srpska stedionica"...  Napustamo Knez Mihajlovu i dolazimo na Kalemegdan, staru tvrdjavu koja je odigrala vaznu ulogu u obrani Beograda od Turaka; mada smo se mi salili tvrdeci kako su je Turci jednostavno zaobisli i bezbrizno u gradu provodili harac sljedecih 900 godina. Obavezno posjecujemo cuveni Vojni muzej gdje na samom ulasku stoje dva tenka, "saveznicki" i jugoslavenski, sa toliko razlike u finesama izrade...   "Saveznicki" je bio i jedan top, koji me toliko ocarao da sam se morao slikati sa njim, zamisljajuci da pucam sa prve crte Blitzkriega...  Nakon obilaska krupnih eksponata u dvoristu muzeja, usli smo unutra i obisli zaista impresivnu zbirku oruzja od antickog doba do 21. stoljeca. Na posebno istaknuto mjesto su postavili prikaze bitaka sa Turcima, sa tom razlikom da je bitka Srba na Kosovu predstavljena kao epski boj, a bitka Hrvata kod Siska kao sprdacina u kojoj su Turci nasima bez imalo otpora sjekli noseve...   Tumarao sam hodnicima duboko uvrijedjen i mrmljao sebi u bradu, dok nisam dosao do jednog odjela koji me jos vise naljutio. Odjel se zvao "Srpski ratovi krajem 20. stoljeca" i uznemirio me tumacenjem "istine" iz "njihovog" kuta gledanja, kao i izlaganjem veceg broja otetog oruzja "zaplenjenog od neleganih vojnih formacija Hrvatske". Ipak, ljutnja me malo minula, dapace, poceo sam se i smijuckati kad sam vidio sa koliko su paznje izlozili ostatke jedinog aviona kojeg su oborili u "nesporazumu" sa NATO-om, 1999. godine. Aviona vojske koja ih je u mjesec dana rata vratila u kraljevinu.    Napustili smo muzej i nastavili obilazak grada. Poslijepodne smo malo odmorili i nakon vecere izasli na cuvene "Splavove". Meni osobno je bilo bezveze, tipicna balkanska kic-sund-folk zabava manifestirana kroz paradu zalizanih smekera sa 14-karatnim zlatom i snasama odjevenim u poznate modne kreacije iz kineskog shopa. Ne, nija to bila ona narodnjacka extaza koju sam trazio, pa sam se odlucio cuvati do Guca, za razliku od Ike koji je podlegao carima folka na rijeci...   Ipak, u jednom trenu sam pozelio cuti "Cirkus Kolorado", tu saljivu i sjetnu pjesmicu; pa sam dosao do muzicara, zalijepio mu "hiljadarku" na celo i naredio da pjeva - na sto me ovaj pogledao k'o da sam "Lili Marlen" narucio. Ipak je otpjevao, a mene su svi gledali u cudu pitajuci se kako se netko od 2 metra i 120 kilograma moze veseliti na pjesmicu sa stihovima tipa "I staro i mlado i staro i mlado - svi, svi, svi u cirkus Kolorado"...  - Guče  11.08.2007. Probudili smo se u kasno poslijepodne i shvatili da osim glavobolje imamo i jako malo vremena za put ka vrhovnom cilju putovanja - Guci. Na brzinu smo potrpali stvari u auto (izbjegli placanje astronomski skupog parkinga u centru:) i brzinom munje zaprasili ka 137 km udaljenom Cacku. Kako smo na pola puta pregladnili, zastali smo kod prvog restorana, egzoticnog imena "Srbija". Za nepunih 60 kuna po glavi smo popili po pivo i pojeli nesto najljepse sto sam provao u zivotu - Karadjordjevu sniclu! To kulinarsko remek-djelo se radi od goleme snicle, punjene mladim sirom i kajmakom. Praznik za nepce! Na izlasku smo cigi zaduzenom za parking izrazili zadovoljstvo sto nam je (sa)cuvao auto i rekli mu da cemo mu dat para za uslugu. "Imamo nemacke, ustaske i cetnicke, biraj!", a cigo se jadan posrami, ali ne i zbuni pa kaze: "Daj ga-zda bilo koju, sva-ka dobra..". Nasmijali smo se i okitili ga svim valutama (u malim apoenima, naravno), tako da su mu dinari virili iz djepa, kune sa revera, a euri bili zaljepljeni na celo. Nastavili smo put i oko 21.30 dosli u Cacak, a za pola sata i na brdasce nadomak Guca. Tek kada smo usli u nepreglednu kolonu vozila sto se spustala u centar, shvatili smo da situacija i nije bas bajna. Naime, mi smo bili jedino auto sa hrvatskim tablicama, a prolazili smo pored kuca okicenih srpskim zastavama, ljudi su bili sa sajkacama na glavi, pijani... Po prvi put sam se zapitao dali je zajebantska reportaza ipak bila vrijedna ovolikog rizika. Ipak, na brzinu smo promozgali i donijeli rjesenje da kao prvi korak zastitimo auto. To smo i ostvarili tako sto smo usli u jedno dvoriste i dali nekoj babi 400 dinara za parking. Nakon toga smo se spustili u centar i dosli ravno pred stadion, na kojem se (nakon jucerasnjeg koncerta Bregovica&Orkestra za vjencanja i sprovode) odrzavalo najatraktivnije natjecanje za najbolji trubacki orkestar godine. Udjemo na stadion, a tamo preko 30 000 ljudi, pijanih i u vecini slucajeva sa Srpskim obiljezjima. Totalni delirij, trans, svi se prolijevaju pivom, skacu, skandiraju, masu zastavama i da covjek ne povjeruje - gotovo cijeli travnjak (znaci, vise od 15000 ljudi) plese kolo; individualno, masovno, staro, mlado, musko i zensko, SVI! Totalno lud narod...    Kako sam odradio set fotografija, uzmem zasluzeni odmor i okrenem naiskap dvije pive za redom. Onako, malo od tuge, malo od radosti... I taj cin ocito razveseli nekog lokalnog "patriota", pa dodje do mene i usklikne: "Tooo brateee, za srpsku slavu" - te me pokusa zagrliti. Izmaknem se i smjeskajuci odgovorim: "A nismo ti mi bas odavde".. "A otkud ste braco" - rece i dalje nasmijan.. "Iz Splita" - odgovorim kratko. Pogleda me na tren, pa se opet nasmije: "Ma beezi bre, otkud ste?".. "A jel ti parin po govoru da san odavde?" - recem, a veseljaku se trenutacno promjeni boja lica.. "Srbi?" - upita tiho. "Ma jok, Hrvati" - nasmijem se. Cutao je nekoliko trenutaka, a onda tiho zamuca: "P-pa kako bre, zasto..?".. "Eto, htjeli smo samo vidjeti kako bi se osjecao srbin na koncertu Thompsona. Nista osobno".. Otisli smo, a on je ostao skamenjen... Ipak, pravo iznenadjenje sljedilo tek kad smo izasli sa stadiona i usli u centar Guce. More ljudi, na tisuce ih, jedva da se moze kretati i svi u nekom domoljubnom (citaj: cetnickom) fazonu..  Na nebu nekoliko cepelina i balona, trubaci na sve strane sviraju, u par navrata pokraj nas prolazi fijaker u kojeg je (iako ima mjesta za cetvero ljudi) stalo 5-6 trubaca uz kocijasa i razdraganog "Diridiku".. U tom apstraktnom svijetu je i susret sa ciganom sto vodi medvjeda na lancu, potpuno prirodna pojava; bas kao i uvjeravanje lokalnog, narodnog "lekara" (vise nalik Jetiju) da ima "carobni eliksir" protiv najmanje 1000 zlocudnih bolesti...  Prodavali se razni suveniri, medju kojima su prednjacile sajkace, trube i slike nacionalnih junaka iz zadnjih 15-16 ratova; sa mnostva standova su odzvanjale budnice koje dizu narod protiv neprijatelja (ovaj put se ipak nije radilo o Hrvatima, vec Albancima na Kosovu).. Iko isao kupiti tri DVD-a i cjenkavsi se spustio ionako smijesnu cijenu od 20 kuna po komadu na 20 kuna za sva tri! Bio je jako ponosan sto je kao velamajstor trgovanja uspio izvarati zamazanka (naravno da je kuci shvatio da su sva tri neispravna, op.a.)... Na sredisnjem trgu ovog srpskog Disneylanda je bilo bizarno natjecanje u brzom penjanju na spomenik trubacu, a svakako najugodniji prizor za nase oci su bile mlade "djeve" razgolicene u trubackom deliriju...   Hrane nije mankalo. Sluzila se uglavnom mesna, masna i zacinjena hrana, mahom od odojka, janjetine, raznjica, cevapa, kobasica i pljeskavica, pa sve do cijelih volova na raznju...   Nakon sto smo obisli stadion i sve ulicice, odlucili smo da je kucnuo cas za odlazak na najzanimljiviju destinaciju naseg putovanja... Radilo se o trubackom satoru, naravno! Bilo ih je desetak, a usli smo u najveci koji je bio prepun ljudi. Trubaci su svirali punom parom, okupljeni oko nekog veselog drustva...  ...koje je u ekstazi plesalo, pjevalo i kitilo svirace novcanicama...   Iskusni cigani su primjetili da jednoga od njih muzika dira vise od ostalih, a i da je lak na rasipanju mukotrpno stecenog novca; pa su se potrudili da ga slomu do kraja, nebili ga natjerali da u trenutku ludila prepise i imovinu na njih. I tako su mu prvo svirali na jedno "uvce"...  ...pa na oba, sve dok jadnik nije ostao trajno gluh i bez novaca.  Tada su, usprkost njegovom moljakanju ("Ajde bre jos jednu!"), pokupili instrumente, okrenili se kao da covjeka nikad nisu vidjeli i bez pozdrava izasli kroz neku rupu u satoru. I mi za njima. Zadnje sto smo culi je bilo da je netko vikao: "Gde su bre ona dva velika, nisu racun platili!?" Cudno... Nakon toga smo usli u drugi sator u kojemu je bila ista radnja, samo ponesto drugacija scena. U glavnim ulogama je bio sredovjecni cetnik, ne bas bistrog izgleda, kojeg su trubaci izbezumili do te mjere da je upao u trans poput hindusa. Kazu da je u takvom stanju i ostao, pa su ga ujutro samo prebacili u lokalnu ludnicu...    > kratki video zapis iz Guca - YouTube Kako je vec pocelo svitati, tako je i narodna milicija pocela gasiti muziku i tjerati posjetitelje. Odjednom se na okolne puteljke slila horda ljudi koji su posrtali, pjevali i padali od pijanstva. Iako se ni mi nismo mogli posramiti kolicinom ispitoga, u tren sam se otrijeznio kad je Iko, u trenutku inspiracije, nabio sajkacu na oci nekom seljaku. I to ispred cijelog drustva! Taman sam se pomirio sa smrcu kad se odjednom bradati nasmije, ocito dobro prihvativsi "salu". Ostario sam najmanje dvije godine tom trenutku... Kazem ja: "Iko, mozes li voziti?". "Naravno, sumnjas?" - odgovori uvrijedjen kako uopce i sumnjam u to... Naravno, na pola puta do Beograda se pozalio da dalje ne moze i da odspavamo u autu desetak minuta... 12.08.2007. Ipak, odspavali smo nesto malo vise od 10 minuta. Preciznije 8 sati, a probudilo nas je kucanje po krovu auta. Poskocimo od soka, pogledamo oko sebe, kad ono oko auta cijeli vod policije. Gledaju oni nas, gledamo mi njih.. "Sta radite tu, bre?! - upita (a tko ce drugi nego) najbrkatiji od njih. "Pa eto, prispali.." - odgovorimo. "Pa kako bas coveku pred kucom?". I stvarno, tak tada spazih da smo pijani parkirali u tudji vrt. "A jebiga, bili smo sinoc u Gucama, pa znas kako je.. Kazem ja, bolje da malo odmorimo, nego da umorni vozimo.." - pokusavam uljepsati stvar.. "Morate razumeti i nas. Zvao nas covek, kaze da ne sme da izadje iz kuce, da mu je pod sljivom auto hrvatskih tablica i sa dvoje obrijanih u njemu. Sav se prepao, jebi ga!" Sad idite, ali ubuduce pamet u glavu..." - kaze brkati, a mi upalimo auto i odemo. Dok smo odlazili, primjetili smo da su iz svih okolnih kuca izasli ljudi i da nas gledaju u cudu... Odsjeli smo ponovo u istom beogradskom hostelu i prespavali ostatak dana i cijelu noc. - Sarajevo  13.08.2007. Ujutro ispijamo kavu i krecemo prema Sarajevu preko Republike Srpske. Prvo stajanje i marenda (pleskavica na kajmaku) u Uzicu, a nakon toga nastavljamo tokom svete vode Drine do Zvornika, gdje ulazimo u Bosnu. Na vrhu neke planine idilican prizor. Pored puta pecina, kraj pecine potok, u potoku se hladi pice, a baka na standu prodaje cetnicke kasete. "Faljen Isus baba" - srdacno je pozdravimo i uhvatimo malo zajebavat. Kako mi se pripisalo, uputim se ja prema pecini kad me presjece urlik vjestice: "Ne idi sinko unutra!". Opet se sjetim srpskih filmova (ovaj put "Lepih sela" i tete Djane:) pa je upitam: "A zasto? Da nije zbog Drekavca" i nasmijem se, a ona odgovori mrtva ozbiljna: "Nije se sa tim zajebavat sinko".. Ostao sam zakinut za odgovor, pa sam se ipak popisao uz potocic. Ne valja iskusavat sudbinu, tko zna kakve tajne kriju seoske vradzbine... U Sarajevo dolazimo kasno popodne i smjestamo se na Ilidzi. Odlucujemo se na jos jedan izlazak, pa makar jetra eksplodirala. Odabiremo restoran Igman (poslje saznajemo da je najozloglaseniji u Sarajevu) i zapocinjemo cirkati. Da covjek sudi po wc-u, zakljucio bi da smo dosli u kucu gdje se strogo postivaju odredbe Islama. Ali srecom nije tako! Radilo se o klasicnom licemjerju. Unutra pravi zapadnjacki raj - muzika "udara", a zene polugole...   Da je kafana ipak "neobicna", zamijecujemo po vecem broju terenskih i oklopljenih vozila na parkingu. U jednom trenutku lokalni "Babo" ustaje, a za njim jos 6-7 njegovih. Izlaze na parking i prilaze nekom liku. "Babo" mu nesto prijeti, a njegovi ga "rastezu". I sve je bilo dobro dok ga ne osamari jedan "babicevac", a nesretnik padne direktno na Ikinu "francusku limuzinu". Nisam se ni okrenio, Iko je vec "Babi" cupao revere.. Taman je mocnik uspio povikati: "Jel' znas koga si diro, bolan? Jebat cu ti..." - kad u pravom trenutku uleti policijska patrola. Naravno, poznavali su "Babu", cak su se romanticno i izljubili, ali su nam ipak posluzili kao tampon-zona da nas "babicevci" ne izbuse. Situacija gadna, teza i od one kad smo onom nabili sajkacu preko ociju. Zaspali snom pravednika. 14.08.2007. Odlucujemo da cemo dan iskoristit za razgledanje grada i onda navecer krenit put Splita. Za pocetak uzivamo u voznji fijakerom preko aleje u Ilidzi. Razgovorom sa kocijasom saznajemo da se tim poslom bavi od dvanaeste godine, a da mu se kobila zove Brena. Na upit zasto Brena, odgovara: "Eto, zato sta je cetnikusa!". Vjerujem da Fahreta nece moci zaspat kad to cuje...  Nakon voznje i rucka krecemo put Bascarsije. Odmah primjecujem neke pojave koje se za vrijeme Jugoslavije nisu mogle vidjeti. Da, one Jugoslavije u kojoj su bosanci i pili i zderali (masno) i kockali i jebavali diljem jadranskih kampova, a bili deklarirani "muslimani"...  Sjedamo u kafanu i u startu prisustvujemo zanimljivom dogadjaju. Jedna gospodja pokusava ustati, ali shvati da joj se suknja zakacila za stolicu. Odmah joj u pomoc priskace pratioc, a malo zatim i gazda kafane sa konobarom. Svi nesto mudruju, traze rjesenje, ljudi zastaju, zena crveni, a mi uzivamo u besplatnoj predstavi uz kavu. "Vuc' bolan, vuc' bolan" i "krc" - puce suknja, a mi pukli od smijeha.  Pokraj "Begove djamije" ugledamo natpis "Izlozba ratnih eksponata armije BiH". Udjemo i odusevimo se sofisticiranoscu vojne opreme, od macete do nevjerovatnih pusaka iz kucne radinosti. Ok, razumijem, navalile ustase i cetnici, moralo se nekako snaci za pocetak; ali nikako da shvatim cemu medvjedja krzna na izlozbi? Nije im valjda to bila sluzbena odora do prve posiljke iz bratskih Emirata?!  Obavezno posjecujemo cevabdzinicu "Zeljo" i gutamo po jedne velike sa kajmakom, a nakon toga kupujemo suvenire (jeli njemacki bajonet suvenir?) i slikajemo se za uspomenu.  No, da bi nam "uspomena" ostala trajna, pobrinio se neki lokalni saljivdjija koji nam je (dok smo se mi majmunirali po Bascarsiji) razbio staklo i odnio kazetofon. Pravi, bosanski suvenir! Neke stvari se ipak ne mijenjaju, hehe..  Steta je bila najmanji problem. Muka Sizifova je pocela kad je trebalo sa narodnom milicijom obaviti uvidjaj zbog kaska. Prijavi kradju - cekaj pola sata dok dodju. Otidji do stanice za podnjet prijavu - cekaj 4.5 sati inspektora. Kad je inspektor dosao - cekaj 1.5 sati da napise izjavu za kasko. Kad je napisao izvjesce - kaze da nam ga ne moze dati prije jutra, jer ga treba komandir potpisati. Kad smo mu rekli da mu jeba komandir mater - umalo nas pritvorilo. Bijesni napustili Sarajevo u 02.00 navecer. Putem nismo pricali, a uveseljavala nas je muzika sa mobitela. Dosli u Split oko 7.30. I na kraju sta reci? U 6 dana smo prolazili kroz 3 drzave, posjetili 2 metropole i 10-ak manjih gradova, 3 puta se opili, upoznali "kulturu" 2 druga naroda, 2 puta bili u ozbiljno opasnim situacijama, 600 eura po glavi potrosili i 1000 puta se od srca nasmijali! Potrudili smo se da Vam donesemo kvalitetnu crnohumornu reportazu iz stvarnog zivota, napisanu satiricnim stilom i potkrijepljenu autenticnim fotografijama. Zakljucujemo da je istok je nepresusan izvor humora i da bi nam, ako Bog da, sljedeca ruta mogla biti na relaciji Skoplje-Tirana-Sofija. P.S. Vidio sam sjaj i bijedu Balkana i mnoga cuda su mi jasnija, osim dali je ukusnija "Karadjordjeva snicla" ili "Sarajevski cevap"... The end!   Photo&Video by: Katolik |
01.06.2007., petak
Seoska olimpijada - Radosic 27.05.2007.
Kako svake godine izvjestaj zapocimamo slikom publike, tako ni ova nece biti izuzetak, osim cinjenice da je tribina ovom zgodom bila "tanja" za cetvrtinu ljudstva (sto se moze objasniti trendom da u zadnje vrijeme svaki zaseok zeli imati vlastitu "bikijadu", op.a.), a vrijeme 5-6 stupnjeva ispod prosjeka (oko 25), s obzirom na proslogodicnje manifestacije...
 Od borbi bikova bi izdvojio jednu koja je bila posebno zanimljiva! Prvo su se bikovi potpuno nezainteresirano gledali, pa su iz publike krenile salve zvizduka, da bi na kraju vlasnici "uredovali" batinama. Kako su bikovi odlucili poslusati dobronamjerne savjete svojih vlasnika...  .., tako su se odjednom zaletjeli i sudarili svom snagom glavama, da je odjeknulo k'o sudar dviju cisterni! Od siline udaraca su bikovi doslovno po metar u zrak odskakivali...  ...sve dok jedan nije pao na zemlju, a drugi ga poceo bosti rogovima.  To je bio dovoljan razlog da sa jedne strane ograde uskoce jedni, sa druge strane drugi; te da dodje do naguravanja u kombinaciji sa "pesnicarenjem"..   Stanje se smirilo kad su reagirali zastitari, tako da je sucima preostalo jedino konstatirati ocitu (nejasno je zasto je uopce doslo do tuce!?) pobjedu crnog bika. I dok su pobjednici slavili na bizaran nacin (skakanjem sa ograde na bika teskog tonu), porazeni se neprimjetno primakao ogradi i...   ...ludjacki zaletio u publiku! Nastao je totalni kaos; pjevaci junackih pjesama su bacili gusle i dali petama vjetra, ocevi su pozaboravljali djecu, policajci su gazili jedan preko drugoga, ljudi (koji su netom prije ismijavali "glupe" bikove) su se bacali naglavacke sa ograde... Ipak, bik je bio savladan prije nego je uspio ikoga ozljediti! Ljudi su umjesto njega ozljedili jedni druge...    Vuca konopa, najatraktivnija disciplina poslije borbe bikova, je i ove godine u arenu izmamila gorostase i junake juzne Hrvatske, pod cijom silom se i zemlja utabala...   Finale je ponudilo sraz izmedju konopasa "Dugopolja" i konopasa "Granicara" iz Metkovica. Iako su i jedni i drugi imali svoje superteskase ("Granicar" desno - preko 180 kg, op.a.), na kraju su ipak zasluzeno slavili Metkovcani.   Hrane je i ove godine bilo u izobilju, a mudri se domacin dosjetio da ukine jeftinu "odojcinu", nebili se gladni narod "dovatija" skupe (180 kn) janjetine (koju je mesar tako romanticno kasapija ranjenom rukom:). Kako je bila dobrano i posoljena, nebi vam preostalo nista osim da je obilato zalijete pivom; na radost domacina. Oni tanjeg novcanika su uglavnom uzimali cevape, a koje kvalitete su bili - najbolje svjedoci pokajnicki izraz lica "cevap-majstora"...   Ako iceg ove godine nije manjkalo, to je bilo muzicara! Hodocastili su Radosic od Vrpolja do Livna, a doslovno su jedan drugom konkurirali i natjecali se privlacivsi publiku boljom odjecom, glasnijom svirkom ili atraktivnijim glazbalom. Iako je vecina bila poznata javnosti, jedini debitant ove godine je bio Ray Charles, koji se od ostalih razlikovao diplama napravljenih od koze vise nalik tapirovoj nego svinjskoj i sumnjicavim pogledima pri mom fotografiranju... RAY CHARLES   Putem smo sreli stare poznanike; gospodina u bijeloj kosulji, koji se proslavio virtuoznim nastupom u izvjestaju sa Male Gospe u Solinu 2006. i "seoskog starjesinu" iz Radosica 2005-e...   Takodjer sam se obradovao i kad sam ugledao starog guslara Stevu, koji je "raspalio" po konjskim strunama, radostan jer mu ove godine Radosic nije pohodio duhovni vodja - Mile "Krajina", kojemu je cijeli zivot u sjeni i zbog koga mu prodaja kaseta (ne cd-ova!) ide slabo. Posebno me dojmio sa stihom "...i mene su kao malog tukli..." (komunisti, op.a.), pa sam se silno trudio zamisliti ovog vitalnog, sijedog starcica sa djecacki zdravom kozom i njegovanih rukica bez zulja kao zrtvu komunistickih batinasa - al me nikako nije islo... Kastelanina sa sabljom sam se takodjer sjetio sa proslogodisnjeg Radosica, s tom razlikom sto je ove godine harmoniku zamijenio diplama. Svestran covjek... STEVO   Iako je svaki na svoj nacin bio interesantan i kvalitetan, srce mi je najvise zakucalo kad sam cuo i ugledao Sadama, slavnog praunuka jos slavnijeg sukundjeda (osvjeziti znanje iz proslogodisnjeg Radosica! op.a.)...istog kao i prosle godine, kao sto ce biti isti i za 20 godina, na koga ce nalikovat i njegova pra-praunucad u nekoj svemirskoj Hrvatskoj A.D. 2141-e...   GLAZBENI VIDEO PRILOG - "ETNO SONG - RADOSIC 2007" Kako su proslih godina tisuce kupaca bezuspjesno trazile "diple sa misinom" i "diple bez misine", tako je dovitljivi prodavac navedenog glazbala ulozio znatan novac u reklamu i mudro doskocio problemu; upravo kao i bivsi pitomac JNA, kojeg su srbocetnicki oficiri sa papovkom (puska, op.a.) natjerali da sam sebi tetovira ime mrske mu vojske...   SEOSKI MLADICHI U AUTOMATSKOM IZBORU ZA MLADICHA 2007: ARHIMED - Zivuca legenda i najvrijedniji "trofej" foto sekcije sa Radosicke "olimpijade"! Neprocijenjivo! Ista poza, ista frizura, tek sa tom razlikom sto je na ovogodisnju "olimpijadu" prvi put dosao u komercijalnoj majici. ARHIMED FROM CROATIA = 10 POINT !!!     1. Liberal - Takodjer jedna od povijesnih figura TheMladichi bloga! Pravi ljubitelji ce ga se sjetiti iz reportaze o sv. Anti u Prugovu (2005.g.) i kao natjecatelja u prvom kolu, prvog prvenstva za Mladicha godine... Inace, po zanimanju grobar, a u slobodno vrijeme sudionik svih seoskih "derneka" Dalmatinske Zagore... 2. Simun - Simpatican starac, djecackog osmijeha i vilice poput Aramisa Naglica. Debitant u ovoj rubrici, a kako sam primjetio, mazile su ga i kamere drugih fotoreportera; bilo novinarskih, bilo blogerskih...   3. Tetak - Osim sto nalikuje na popularnog Djuru Utjesanovica iz "Vecernje" skole, dojmio nas je i revolucionarnim rjesenjem osiguravanja naocala od pada. Zanimljivo da ja bio u prvom redu "arene", a nije trenutka bacio pogled na borbe, vec je satima svom kompanjonu bulaznio nesto o Mesicu i komunistima... 4. Prorok - Sumnjivog izgleda i sa sumnjivim pratiocem se provlacio sumnjivim puteljcima iza sanka, sumnjicavo se osvrtao i zastajkivao, te svom pajdasu sumnjicavo saputao neke tajne rijeci, ocito sumnjivog karaktera... Uglavnom, ugodno otkrice ovogodisnjeg izvjestaja...   Zadnje dvije slike prikazuju impresivnu muskulaturu pripadnika Hrvatske policije, kao rezultat specijalne obuke i "spartanskog" nacina zivota, neophodnog za borbu protiv sve organiziranijih pripadnika mladjih gangova (u ovom primjeru - Radosickog ganga)...   I na samom kraju, pozdrav od cetveroclane postave Mladicha, koja je za Vas posjetila Radosic i posebno od Katolika koji je, kao i uvijek, dogadjaj fotografirao i obradio ga na saljiv nacin (nemajuci pri tom namjeru nikoga nikoga uvrijediti, vec nasmijati ljude diljem Hrvatske, kao i arhivirati obicaje iz kulturne bastine koji, nazalost, sve vise izumiru).. Pozdrav do sljedeceg Radosica!  |
